Pandemija bolesti korona virusa 2019 (COVID-19) izazvala je velike ekonomske i društvene gubitke i smrtne slučajeve širom sveta. Iako se većina pacijenata sa COVID-19 u početku žalila na respiratornu insuficijenciju, prisustvo neuropsihijatrijskih manifestacija se takođe često prijavljuje, u rasponu od glavobolje, hiposmije/anosmije i neuromuskularne disfunkcije do moždanog udara, epi napada, encefalopatije, izmenjenog mentalnog statusa i psihijatrijskih poremećaja. Sve navedeno može da se javi u akutnoj fazi ali i naknadno.

Psihijatrijske posledice infekcije SARS-CoV-2 mogu biti uzrokovane imunološkim odgovorom na sam virus ili psihološkim stresovima kao što su socijalna izolacija, psihološki uticaj nove teške i potencijalno fatalne bolesti, zabrinutost za zarazu drugih i stigma.

Produženi oporavak i odložene polisimptomatske komplikacije razlikuju COVID-19, izazvan virusnom infekcijom SARS-COV-2, od drugih bolesti sličnih gripu. Sve veći broj pacijenata prijavljuje simptome, uključujući rane i kasne neurološke i psihijatrijske znakove i simptome, koji traju ili se pojavljuju nakon početnog oporavka.

Oko 30% pacijenata hospitalizovanih zbog teške bolesti COVID-19 ima i akutne i odložene neuropsihijatrijske manifestacije.

Pacijenti sa blagom ili asimptomatskom prezentacijom bolesti često imaju poremećaje raspoloženja, povezane sa neurokognitivnim oštećenjem, delirijumom, anksioznošću, traumatskim sećanjima, umorom i poremećajem ritma spavanja.

Psihijatrijska patologija posle COVID-19 često počinje akutnim osećajem umora, apatije, smanjenom željom za društvenom interakcijom, poremećenom koncentracijom i poremećajima spavanja, čije postojanost vodi ka depresiji.

Umor, promene u spavanju, promene u ponašanju, ishrani, nemogućnost uživanja u aktivnostima koje imače donose zadovoljstvo, gubitak interesovanja za društvene odnose, sve se to primećuje kod očigledne kliničke depresije ili kod neuropsihijatrijskih posledica sistemskih infekcija. Beznađe, pesimizam i bezvrednost predstavljaju aspekte karakterističnije za veliku depresiju.

Depresija povezana sa COVID-19 se u mnogim aspektima pojavljuje kao atipična i različita od klasičnih manifestacija velikog depresivnog poremećaja. Karakteristike post-COVID-19 depresije uključuju veću učestalost psihotičnih osobina, izraženu motoričku agitaciju, jasno neurokognitivno pogoršanje, duboke promene u ritmu spavanja i budnog stanja i otpornost na farmakološke tretmane.

Psihotične izmene, koje se manifestuju zabludama, halucinacijama, neorganizovanim mislima, govorom i ponašanjem, u početku mogu biti povezani sa delirijumom na vrhuncu patologije COVID-19. Međutim, mogu da budu prisutni i nakon delirantnog stanja i kada infekcija nestane. Ponekad se psihijatrijske manifestacije javljaju nedeljama ili mesecima nakon oporavka od infekcije, bez delirijuma ili konfuzije, što otežava diferencijalnu dijagnozu između primarne shizofrene psihoze i psihoze nakon COVID-19. Psihotične posledice COVID-19 zahtevaju hitnu procenu i primenu odgovarajuće terapijske strategije.

Poremećaji spavanja, koji se često javljaju kao neuropsihijatrijske posledice COVID-19, posebno predstavljaju atipične karakteristike kao što su teškoće sa uspavljivanjem i nezadovoljstvo kvalitetom sna. Često se javljaju kod mlađe populacije koja ima asimptomatski COVID-19, bez značajnog nivoa anksioznosti u vezi sa ishodom i posledicama bolesti. Konkretno, nesanica, često uporna nakon nestanka svih ostalih simptoma, i bez ikakve očigledne anksioznosti, ostaje neobjašnjiva.

Pojava nespecifične odložene neuropsihijatrijske simptomatologije koja se ne može pripisati nijednom definisanom mentalnom poremećaju, uključuje umor, glavobolju, poremećaj govora i gutanja, poteškoće u koncentraciji, slabost mišića, vrtoglavicu, apatiju, generalizovanu hiperalgeziju, poteškoće u razmišljanju/obrađivanju informacija (magla u mozgu i konfuzija), teškoće sa pažnjom, teskoba i anksioznost se često primećuju kod rekonvalescenata od COVID-19. Ove kliničke manifestacije se javljaju nakon prestanka akutnog zapaljenja, traju više meseci, otporne su na antidepresive ili anksiolitike.

Sve ovo, ukazije na specifičan neuropsihijatrijski entitet, koji se može definisati kao neuropsihijatrijsku bolest nakon COVID-19.

Skoro svi psihijatrijski simptomi COVID-19 bili su teški tokom akutne faze, smanjuju se obično na blagu do srednju tokom veoma ranog oporavka: somatizacija, opsesivno-kompulzivna simptomatologija, interpersonalna osetljivost, depresija, anksioznost, paranoidnost, neprijateljstvo, psihoticizam, apetit i san.

Uprkos naknadnom smanjenju težine simptoma, anksioznost ostaje ozbiljna tokom ranog oporavka a somatizacija i anksioznost su na blagim nivoima tokom kasnog oporavka.

Preživeli od COVID-19 i dalje pate od umora, slabosti mišića, poteškoća sa spavanjem, depresije i anksioznosti 6 meseci nakon akutne infekcije.

Dr. Vladica Sibinović, psihijatar i psihoterapeut

Dr.Vladica-Sibinovic

Vladica Sibinović

psiholog i psihoterapeut

Najnovije